Poseban trenutak obilježavanja bilo je paljenje 35 baklji, simboličnog plamena koji je obasjao nebo u čast 35 godina postojanja Crnih mambi. Svaka baklja predstavljala je jedno poglavlje njihove slavne povijesti, ali i vječni podsjetnik na poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje. U tišini, bez velikih riječi, svjetlost baklji govorila je više od bilo kojeg govora – da heroji nikada ne umiru dok ih se narod sjeća.

Program je bio prilika prisjetiti se ratnog puta postrojbe koja je od prvih dana Domovinskog rata bila tamo gdje je bilo najteže – na Banovini, Kordunu, u Lici, Livnu, dubrovačkom zaleđu, tijekom operacije Maslenica, pa sve do završnih oslobodilačkih operacija i bolne operacije Una, koja je ostavila duboke rane među pripadnicima postrojbe.

Vrijednost obilježavanju dala su izlaganja povjesničara Tomislava Šulja, koji je podsjetio na ratni put Crnih mambi i njihovu iznimnu ulogu u obrani Hrvatske. Istaknuo je kako je riječ o postrojbi koja je od samih početaka rata bila angažirana na najzahtjevnijim zadaćama te koja je svojim djelovanjem ispisala najslavnije stranice hrvatske vojne povijesti. O važnosti očuvanja povijesne istine govorio je i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. Ante Nazor: "Čast mi je danas biti ovdje s ovim ljudima. Uvijek će imati moje poštovanje. Ne samo moje, nego poštovanje svih onih koji vole Hrvatsku i kojima je Hrvatska u srcu. Jer, bez takvih ljudi Hrvatske ne bi bilo. Značaj hrvatskih postrojbi je nevjerojatan. Tada je jedna, relativno malobrojna grupacija postrojbe koje čak nisu bile ni pune po formaciji, uspjela učiniti to da Hrvatska 1991. godine nije okupirana jer mi smo se te godine uspjeli obraniti iako nam nitko nije pružao šanse...".

Središnji dio obilježavanja bilo je obraćanje predsjednika Udruge Crne mambe Ivice Šafarića - Ninje, koji je emotivnim govorom podsjetio na ratni put postrojbe, njezinu žrtvu i zajedništvo koje ni nakon tri i pol desetljeća nije izblijedjelo:

"Poštovani pripadnici Udruge Crne mambe, cijenjeni ratni suborci, obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, uvaženi gosti, prijatelji i svi koji ste danas ovdje s nama, velika mi je čast i ponos obratiti vam se povodom obilježavanja 35. obljetnice osnutka 1. pješačke bojne 2. gardijske brigade Crne mambe – postrojbe čije je ime ispisano hrabrošću, požrtvovnošću i ljubavlju prema Domovini. Danas se ne okupljamo samo kako bismo obilježili jedan datum. Okupljamo se kako bismo odali počast svima onima koji su stvarali slobodnu Hrvatsku, onima koji su pod znakom Crnih mambi stajali kada je bilo najteže, onima koji su branili svaki pedalj hrvatske zemlje i onima koji su za tu slobodu dali ono najvrjednije – vlastiti život. Trideset i pet godina prošlo je od dana kada su se okupili hrabri ljudi, vođeni srcem, čašću i osjećajem dužnosti. Bili su to obični ljudi, a postali su heroji jednog vremena. Njihova snaga nije bila samo u oružju, nego u zajedništvu, vjeri i odlučnosti da Hrvatska bude slobodna i neovisna država. Ime Crnih mambi danas nosi posebno značenje. Ono simbolizira odlučnost, disciplinu, neustrašivost i bratstvo koje ni vrijeme ne može izbrisati. Naša je obveza čuvati uspomenu na sve one podvige i prenositi istinu novim naraštajima. Crne mambe nastale su 1991. godine, u vrijeme kada se Hrvatska tek organizirala za obranu od agresije. Jezgru postrojbe činili su pripadnici specijalne i temeljne policije koji su već imali iskustva s kriznih područja poput Pakraca, Plitvica, Borova Sela i Erduta. U svibnju 1991. ustrojene su prve gardijske brigade Zbora narodne garde, a iz centara za obuku u Kumrovcu, Rakitju i Vinici nastala je Prva pješačka bojna “Crne mambe” i 2. zapovjedništvo 2.gbr. Gromovi. Iako mladi i često bez dovoljno vojnog iskustva, pripadnici postrojbe vrlo brzo našli su se na najtežim bojištima Domovinskog rata. Sudjelovali su u dramatičnim događajima u Zagrebu, osiguravanju vojarni i blokadama JNA, a zatim odlaze na Banovinu, Kordun i područje Like gdje započinje njihov ratni put. Tijekom ljeta i jeseni 1991. Crne mambe sudjeluju u obrani Topuskog, Glinske bojišnice, Petrinje, Komareva, Viduševca i drugih mjesta Banovine. Borbe su bile svakodnevne, iscrpljujuće i često vođene u izrazito nepovoljnim uvjetima – uz nedostatak streljiva, opreme i ljudstva. Unatoč tome, pripadnici postrojbe pokazivali su iznimnu hrabrost i upornost. Posebno teške borbe vodile su se oko Topuskog i Viduševca, gdje su Mambe često bile brojčano slabije, ali su uspijevale zaustavljati nadmoćnijeg neprijatelja. Na području Petrinje sudjelovale su u uličnim borbama protiv JNA i srpskih paravojnih snaga, koristeći improvizirane taktike, diverzije i pokretljivost kako bi nadoknadile nedostatak ljudstva. U obrani Petrinje mnogi su pripadnici postrojbe poginuli ili ranjeni, ali su njihove akcije značajno usporile neprijateljsko napredovanje prema Zagrebu. Krajem 1991. godine Crne mambe djelovale su i na području Farkašića, gdje su vodile jedne od najtežih borbi na Banovini. U tim sukobima uspjeli su zaustaviti snažne tenkovsko-pješačke napade, a borbe su trajale danima uz velike gubitke i s jedne i s druge strane. Upravo su tada Crne mambe stekle reputaciju elitne borbene postrojbe Hrvatske vojske. Tijekom 1992. godine Crne mambe sudjelovale su u obrani Livna i livanjskog područja. Dolaskom generala Ante Gotovine obrana je brzo organizirana, a Crne mambe uključile su se u izviđanja, protuoklopnu obuku i obrambene aktivnosti na terenu. Posebno teške borbe vodile su se kod Donjih Rujana, gdje se mala skupina Mambi suprotstavila višestruko jačim snagama JNA, tenkovima T-55 i velikom broju pješaštva. Unatoč brojčanoj nadmoći neprijatelja, zahvaljujući iskustvu, motiviranosti i pomoći domaćih branitelja, napad je zaustavljen. Uništeni su neprijateljski tenkovi, zarobljen je jedan tenk, a neprijateljske snage pretrpjele su velike gubitke, čime je spriječen prodor prema Livnu. Nakon obrane Livna, Crne mambe nastavile su djelovati na području dubrovačkog zaleđa u sklopu operacije „Tigar“. Ratovanje na dubrovačkom području bilo je izrazito teško zbog kamenitog terena, dobro utvrđenih neprijateljskih položaja i složene konfiguracije bojišta. Sudjelovali su u napadnim djelovanjima, osvajanju dominantnih kota i probijanju neprijateljskih obrambenih linija. Borbe su bile iscrpljujuće, ali su hrvatske snage postupno oslobađale teren i potiskivale protivnika. Početkom 1993. godine Crne mambe bile su među ključnim postrojbama u operaciji Maslenica, jednoj od najvažnijih operacija Hrvatske vojske. U zadarskom zaleđu prvi put su se izravno sukobile elitne postrojbe hrvatske i srpske strane. Borbe su bile iznimno teške i vodile su se oko Novigrada, Paljuva, Baždarića i novigradskog groblja. Neprijatelj je imao snažnu topničku i minobacačku potporu te dobro koordinirane tenkovsko-pješačke napade. Pripadnici Crnih mambi često su se nalazili u izravnim borbama na malim udaljenostima, a položaji su više puta prelazili iz ruke u ruku. Unatoč velikim gubicima, Crne mambe uspjele su zaustaviti neprijateljski prodor i stabilizirati obranu. Operacija Maslenica omogućila je ponovno povezivanje sjevera i juga Hrvatske te oslobađanje velikog dijela zadarskog zaleđa. Tijekom 1994. godine Crne mambe nisu sudjelovale u velikim ofenzivnim operacijama, ali su provodile intenzivnu obuku, vježbe i pripreme za buduća djelovanja Hrvatske vojske. Poseban naglasak stavljen je na izviđanja, taktičke vježbe, koordinaciju s oklopnim i topničkim postrojbama te čuvanje državne granice na području Banovine i Korduna. To razdoblje iskorišteno je za pripremu operacija koje će uslijediti 1995. godine. Godina 1995. bila je jedna od najintenzivnijih i najvažnijih godina u ratnom putu postrojbe „Crne mambe“. Kao dio 2. gardijske brigade Gromovi, pripadnici ove elitne postrojbe sudjelovali su u završnim operacijama Domovinskog rata te su bili angažirani na najtežim i najopasnijim zadacima. Tijekom cijele godine nalazili su se u stalnoj pripravnosti, provodili izviđanja, obuku i pripreme za velike oslobodilačke akcije Hrvatske vojske. Nakon uspješno izvedene operacije „Oluja“ u kolovozu 1995., u kojoj su hrvatske snage oslobodile najveći dio okupiranog teritorija Republike Hrvatske, jedan od najtežih trenutaka za „Crne mambe“ dogodio se tijekom operacije „Una“ 18. rujna 1995. godine. Cilj operacije bio je prelazak rijeke Une i zauzimanje važnih položaja na području Bosanskog Novog i Bosanske Dubice. „Crne mambe“ bile su među prvim postrojbama koje su upućene u akciju. Operacija je izvedena u vrlo teškim uvjetima – teren je bio iznimno zahtjevan, vodostaj rijeke visok, a neprijateljska obrana snažna i dobro organizirana. Unatoč hrabrosti i iskustvu pripadnika postrojbe, akcija nije ostvarila planirane ciljeve. U operaciji „Una“ „Crne mambe“ pretrpjele su teške gubitke. Mnogi pripadnici postrojbe poginuli su ili bili ranjeni pokušavajući izvršiti zadane zadaće. Sudionici operacije kasnije su isticali kako su vojnici pokazali iznimnu hrabrost i požrtvovnost, ali da je sama akcija bila nedovoljno pripremljena. Upravo zbog velikih ljudskih žrtava i osjećaja da elitne postrojbe nisu imale odgovarajuće uvjete za uspjeh, operacija „Una“ ostala je jedno od najbolnijih poglavlja u povijesti „Crnih mambi“. Unatoč teškim iskustvima, pripadnici „Crnih mambi“ ostali su simbol hrabrosti, profesionalnosti i odanosti domovini. Njihov doprinos tijekom 1995. godine imao je značajnu ulogu u završnim operacijama Domovinskog rata, a uspomena na poginule pripadnike postrojbe i danas zauzima posebno mjesto u hrvatskoj vojnoj povijesti. Cijelu priču o Crnim mambama, njihovom ratnom putu, bitkama i žrtvi možete pročitati na domoljubnom portalu Crne mambe, u tekstovima koje je napisao povjesničar Tomislav Šulj. Na kraju, kada govorimo o Crnim mambama, ne govorimo samo o jednoj postrojbi. Govorimo o ljudima koji su u najtežim trenucima hrvatske povijesti stavili Domovinu ispred sebe. O ljudima koji su odlazili tamo gdje je bilo najteže, često bez pitanja i bez sigurnosti da će se vratiti. Njihova hrabrost, žrtva i zajedništvo trajno su utkanii u temelje hrvatske države. Na nama je da ih se sjećamo, da čuvamo istinu o Domovinskom ratu i da poštujemo one koji su za slobodu dali ono najvrjednije – svoje zdravlje i svoje živote. JEDNOM GROM - ZAUVIJEK GROM!".

Njegove riječi podsjetile su okupljene kako Crne mambe nisu samo ime jedne vojne postrojbe, nego simbol generacije hrvatskih branitelja koja je, vođena ljubavlju prema Domovini, stala pred daleko nadmoćnijeg neprijatelja i obranila pravo hrvatskog naroda na slobodu i samostalnost.

Trideset i pet godina poslije, njihovi ratni putevi i dalje žive u pričama suboraca, u uspomenama obitelji, u imenima uklesanim na spomenicima i u srcima svih koji znaju koliko je visoka cijena hrvatske slobode. Jer Crne mambe nisu samo dio povijesti – one su dio identiteta moderne Hrvatske. Njihova hrabrost, požrtvovnost i zajedništvo ostaju trajna inspiracija novim generacijama, a sjećanje na njihove poginule suborce obvezuje nas da nikada ne dopustimo da njihova žrtva padne u zaborav.

Dok god gori i posljednja svijeća, dok god se pali i posljednja baklja u njihovu čast, živjet će uspomena na hrvatske vitezove koji su svoje živote utkali u temelje slobodne i neovisne Republike Hrvatske.